Postaju li bioraznolikost i ugljični otisak novi ključni faktori financijskog sektora?
Važnost ulaganja u održivost i smanjenja negativnog utjecaja na okoliš postao je cilj ne samo kompanija nego i cijelog društva.
U posljednje vrijeme sve više dolazi do izražaja potreba za integracijom bioraznolikosti i smanjenja ugljičnog otiska u poslovne i financijske strategije. Bioraznolikost, koja označava raznolikost živih organizama i ekosustava na našem planetu, od presudne je važnosti za stabilnost ekosustava, opskrbu resursima i otpornost globalne ekonomije. S druge strane, ugljični otisak predstavlja ukupne emisije stakleničkih plinova povezane s ljudskim aktivnostima, što izravno utječe na ubrzavanje klimatskih promjena. Ova dva međusobno povezana koncepta postaju ključni faktori u oblikovanju održivih strategija unutar financijskog sektora.
Jedan od glavnih faktora procjene održivosti je ESG. ESG (Environmental, Social, and Governance) označava tri ključna faktora koja se koriste za procjenu održivosti i društvenog učinka ulaganja u kompanije ili poslovne ‘pothvate’. O važnosti ESG-a i njegovoj primjeni u investiranju smo pisali ovdje.
Trend rasta ulaganja u održivost je prikazan na sljedećoj slici (izvor). U budućnosti se očekuje nastavak jakog rasta ulaganja u održivost.
S obzirom na ubrzan i neviđen gubitak bioraznolikosti, svjetske ekonomije i ekosustavi suočavaju se s ozbiljnim rizicima. Očuvanje bioraznolikosti nije samo ekološko, već i gospodarsko pitanje, što je posebno relevantno za financijski sektor, uključujući banke, investicijske fondove i regulatore. Izdvajamo nekoliko ključnih pitanja i izazova:
- Kako financijska tržišta mogu potaknuti kompanije na smanjenje negativnog utjecaja na bioraznolikost?
- Koja je uloga institucionalnih investitora u oblikovanju strategija poduzeća za očuvanje bioraznolikosti?
- Kakve su posljedice EU zakona o obnovi prirode za poduzeća unutar i izvan EU?
- Kako osigurati vjerodostojnost korporativnih izvješća o utjecaju na bioraznolikost?
- Koji su sistemski rizici povezani s ulaganjima u “zelene” portfelje?
- Postoje li regulatore i globalne inicijative očuvanja bioraznolikosti?
- Zašto je bioraznolikost različita od klimatskih promjena?
- Što kompanije mogu učiniti da smanje negativan utjecaj na bioraznolikost?
- Što je Zero Carbon?
- Kako kompanije mogu dostići Zero Carbon?
Podizanje svijesti društva o važnosti održivosti značajno je potaknulo ulaganja u održivije kompanije, što dodatno motivira tvrtke da smanje negativan utjecaj na bioraznolikost. Jedan od ranih pokazatelja pozitivnog učinka takvih ulaganja su dobri rezultati dionica kompanija koje promoviraju održivost. Primjerice, dionice tih kompanija ostvarile su zapažene rezultate nakon pobjede Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima 2016. godine, unatoč očekivanjima o povlačenju regulacija povezanih s okolišem.
Poseban naglasak stavlja se na velike institucionalne ulagače poput mirovinskih fondova i “blockholdera” koji mogu potaknuti korporativne strategije za očuvanje okoliša.
EU Nature Restoration Law obvezuje europske kompanije na smanjenje ekološkog otiska, uključujući smanjenje ugljičnog otiska. No, postoji rizik “biodiversity leakagea”, tj. prebacivanja poslovnih aktivnosti u regije s manje strogim propisima.
Ključno je osigurati da izjave kompanija o bioraznolikosti budu usklađene s njihovim stvarnim okolišnim akcijama i doprinosom smanjenju ugljičnog otiska.
Postoji potencijal za “fire sale” rizike kada se koncentrirana ulaganja u ekološki prihvatljive portfelje suoče s naglim rasprodajama.
Naglasak na regulatore i globalne inicijative
- Regulatorna uloga EU i globalni okvir: Implementacija zakona kao što je EU Nature Restoration Law služi kao model za integraciju bioraznolikosti i smanjenja ugljičnog otiska u zakonodavne okvire. Važno je da financijski sektor prati i implementira ove standarde.
- Svjetski ekonomski forum: Ova institucija redovito naglašava bioraznolikost kao jedan od najvećih globalnih rizika za ekonomsku stabilnost, stavljajući naglasak na hitnost poduzimanja akcija.
Zašto je bioraznolikost različita od klimatskih promjena?
Dok su klimatske promjene dobro proučene u financijskom kontekstu, bioraznolikost predstavlja specifične izazove:
- Lokalizirani utjecaji: Za razliku od emisija CO2, gubitak bioraznolikosti ima lokalizirane ekološke i gospodarske posljedice.
- Kompleksnost odnosa: Interakcije između poslovnih operacija i ekosustava su složenije i zahtijevaju specifične podatke za analizu.
Što kompanije mogu učiniti da smanje negativan utjecaj na bioraznolikost?
Provođenjem temeljne analize operacija kompanije mogu identificirali ključne izvore negativnog utjecaja na ekosustave i bioraznolikost, poput uništavanja staništa, prekomjerne potrošnje resursa ili zagađenja.
Kompanije također mogu bilježiti koliki je njihov ugljični otisak kroz vrijeme i kako ga smanjiti. Osim sveukupnog izračuna ugljičnog otiska, vrlo je važno rastaviti i analizirati izračun do razine usporedbe s drugim kompanijama s obzirom na veličinu kompanija i industriji. To se može postići praćenjem raznih metrika, na primjer:
- Prosječni ugljični otisak po zaposleniku – omogućuje usporedbu između većih i manjih kompanija.
- Usporedba ugljičnog otiska po zaposleniku u industriji – omogućuje kompanijama da procijene svoju poziciju u odnosu na konkurenciju i identificiraju najbolju praksu.
- Izračun ugljičnog otiska po timovima unutar kompanije – pomaže u prepoznavanju odjela ili aktivnosti s najvećim emisijama.
- Izračun ugljičnog otiska dobavljača – omogućuje identifikaciju dobavljača čiji su procesi najviše štetni za okoliš te usmjerava na suradnju s održivijim partnerima.
Za precizniju analizu, kompanije mogu kategorizirati emisije prema GHG protokolu:
- Kategorija 1 (Scope 1) – Direktne emisije iz aktivnosti unutar kompanije, poput goriva koje se koristi u proizvodnim procesima.
- Kategorija 2 (Scope 2) – Indirektne emisije iz potrošnje energije, primjerice električne energije koju kompanija koristi.
- Kategorija 3 (Scope 3) – Emisije povezane s lancem vrijednosti, uključujući dobavljače, transport i korištenje proizvoda od strane kupaca.
Analizom ovih metrika kompanije mogu identificirati glavne uzročnike ugljičnog otiska te minimizirati njihov učinak.
Sljedeća slika prikazuje kategorizaciju ugljičnog otiska Apple-a (izvor).
Cilj Apple-a je dostići nultu razinu ugljičnog otiska (Carbon Zero) do 2030. godine.
Carbon Zero (ili Net Zero Carbon) označava stanje u kojem se ukupne emisije ugljičnog dioksida (CO₂) koje proizvodi organizacija, država, ili bilo koji drugi subjekt, smanjuju na nulu kroz smanjenje emisija i/ili kompenzaciju preostalih emisija. To znači da sve emisije ugljičnog dioksida koje nastaju iz različitih izvora (npr. izgaranjem fosilnih goriva, transporta, proizvodnje energije, itd.) moraju biti uklonjene iz atmosfere ili kompenzirane kroz aktivnosti poput sadnje drveća, ulaganja u projekte za obnovljive izvore energije, ili kupovinu ugljičnih kredita.
U sljedećem osvrtu ćemo demonstrirati kako kompanije mogu izračunati ugljični otisak po kategorijama i kako mogu napraviti strategiju dostizanja cilja nulte razine ugljičnog otiska.
Zaključak
Za postizanje održivosti, ključno je da kompanije redovito izračunavaju i prate svoj ugljični otisak te razvijaju strategije za postizanje Carbon Zero cilja. To uključuje praćenje metrika poput prosječnog ugljičnog otiska po zaposleniku, usporedbe unutar industrije, izračuna emisija po timovima i analiziranja ugljičnog otiska dobavljača. Razdvajanje emisija u kategorije prema GHG protokolu (Scope 1, 2 i 3) omogućava precizno prepoznavanje glavnih izvora emisija i poduzimanje ciljanih mjera za smanjenje istih. Implementacija takvih strategija pomoći će kompanijama da ne samo smanje svoj ekološki otisak, već i da postignu cilj smanjenja emisija na nulu kroz smanjenje i kompenzaciju preostalih emisija, čime se doprinosi očuvanju bioraznolikosti i održivosti.
Postaju li bioraznolikost i ugljični otisak novi ključni faktori financijskog sektora? Read More »